Mladi menadžeri u fokusu: Networking je vredniji od formalne edukacije

Picture1

Korona je promenila gotovo svačiji način poslovanja. I dok se mnogi okreću čelnim ljudima kompanija jer je očekivano da oni budu najspremniji na brze reakcije, promene se tiču svakog menadžera.

U skladu sa tim, pokrenuli smo novi vid razgovora, gde predstavljamo mlade menadžere i načine kako se oni motivišu, ostaju produktivni, rade sa timom i u toku su sa razvojem svoje industrije.

Danas razgovaramo sa Milicom Papić, Junior Financial Analyst Narodne Banke Srbije.

Da li se menjaju navike potrošača i način raspolaganja novcem, a da to vidite kroz vaše dnevno poslovanje?

Ono što mogu da uočim sa svoje pozicije jeste da je digitalna transformacija privrede u Srbiji započeta i da je ozbiljan pomak već do sada napravljen. Pomenula bih, u kontekstu načina raspolaganja novcem, sistem za instant plaćanja koji je počeo sa radom 2018. godine.

Poverenje građana u ovaj sistem kao i tendencija prelaska na najsavremenije oblike plaćanja beleži trend snažnog rasta, a o tome svedoči i podatak da je na kraju prvog tromesečja 2021. godine sa pružaocem platnih usluga ugovorenu uslugu elektronskog bankarstva imalo preko tri miliona korisnika. U tom smislu, posmatrano na makro nivou, može se reći da se naša država kao i njeno stanovništvo polako ali sigurno prilagođava globalnim trendovima.

Šta smatrate da je najveći izazov rada u okruženju koje je sada pod uticajem pandemije?

Jedan od ključnih izazova na području rada bio je upravo masovni prelazak na rad od kuće a da mi kao privreda jednostavno nismo bili spremni za takav nagli prelaz. Ono što je dobro, uspeli smo da se relativno brzo prilagodimo i održimo sistem funkcionalnim.

Ipak, smatram da takav modalitet rada ne bi mogao biti dugoročno održiv, bar ne masovno, na nacionalnom nivou. Važno je da se sada, kada već polako izlazimo iz pandemije, dovoljno brzo reaguje na sve prilike koje se ukažu za povratak u realnost u kakvoj smo živeli pre marta 2020. godine, a da dešavanja u međuvremenu iskoristimo kao znanje i iskustvo za dalji prosperitet.

Na koji način vi lično održavate produktivnost tokom dana?

Iskreno, ne stižem mnogo da mislim o tome. Jednostavno postoji posao koji se mora završiti svakog dana i to definitivno ima prioritet u odnosu na druge aktivnosti. Pogotovo što sam trenutno i student na doktorskim studijama koje nisu toliko zahtevne po pitanju predavanja, ali taj momenat kontinuiranog naučnoistraživačkog rada je zapravo vremenski zahtevniji od toga da se isprati neko predavanje ili spremi neki ispit.

U tom smislu nemam puno prostora da razmišljam o tome šta ću i kako već se prvenstveno trudim da obaveze od danas ne prenosim za sutra. Naravno održavanje kvaliteta rada je definitivno nešto što podrazumeva odmor i pauze, ali i ukoliko neki dan nema previše vremena za odmor ne gledam na to kao na problem jer se već sutradan mogu bolje organizovati.

Šta vas najviše motiviše u radu?

Motivaciju kako na poslu tako i na studijama pronalazim u želji da ostavim trag u društvu. Ne samo kao akademski građanin u smislu određenog naučnog doprinosa, već i kao radnik po pitanju pronalaska nekog novog načina da se određeni posao obavi ili ubrza ceo proces rada na određenom projektu.

Najveći deo moje motivacije potiče iz ogromne želje kako za ličnim razvojem i napredovanjem tako i za postizanjem izvanrednosti u jednoj, a ne prosečnosti u više oblasti. To dosta sužava fokus mog interesovanja ali ne toliko da izgubim širinu u pronalaženju rešenja i postizanju kredibiliteta u oblasti kojom se bavim.

Koje veštine po vama treba da karakterišu modernog menadžera

Sposobnost menadžera da identifikuje i iskoristi prilike koje sa sobom nose svakodnevne promene u biznis ambijentu, njegova fleksibilnost i adaptivnost, ključne su vrednosti koncepta kvalitetnog upravljanja ne samo procesom rada već i ljudskim kapitalom. Ipak, mislim da uspeh ne može biti zagarantovan ukoliko se zanemari ostvarivanje kolektivnog identiteta, gradeći na taj način osećaj pripadnosti i potrebe za zajedničkim prosperitetom.

Pored postavljanja strategijskih ciljeva firme jako je važno da menadžer uspešno identifikuje i lične ciljeve i težnje zaposlenih. Upravo je ta konekcija između prilagodljivosti promenama u poslovnom ambijentu i postizanju osećaja korporativne pripadnosti zaposlenih od odlučujuće važnosti za postizanje i održivost rasta i razvoja svake organizacije.

U poslednje vreme se mnogo priča o mašinskom učenju i AI, da li to ima uticaja na vaš rad?

Ovde je proces digitalizacije započet relativno skoro, tako da ne mislim da još uvek možemo govoriti o mašinskom učenju i AI kao nečemu što će u skorijoj budućnosti postati redovan sastavni deo procesa rada kod nas. Ono što će svakako u perspektivi imati tendenciju poželjnog uključenja u operativan deo mog poslovanja jeste takozvani SupTech (engl. Supervisory technology).

Prateći promene u tehnološkom razvoju u finansijskom sektoru, nadzorna tela kontinuirano preispituju kako da koriste inovativne tehnologije za povećanje efikasnosti i isplativosti svojih nadzornih aktivnosti. Ipak, i pored toga što se u poslednje vreme uočava porast broja inicijativa i organizacija koje se bave pitanjem digitalne transformacije u širem smislu te reči, smatram da je to, bar što se tiče mog posla, tema kojom ćemo se tek baviti u budućnosti.

Koliko smatrate da je networking i članstvo u profesionalnim udruženjima bitno za karijerni razvoj mladog menadžera?

Članstvo u profesionalnim udruženjima zapravo je najbrži način da jedan mladi menadžer dođe do informacija koje će mu omogućiti prevazilaženje određene prepreke u radu, dok je samo postojanje okvira za neprekidnu komunikaciju ono što dosta može olakšati teret osećaja samostalnog prolaska kroz određeni problem.

Pristup znanju i iskustvu menadžera sa mnogo dužim radnim stažom u određenoj oblasti, čini mi se, ima podjednak ako ne i veći značaj od formalne edukacije. Pritom, ako razvoj karijere posmatramo kao proces upravljanja životom, učenjem i radom, lako nam se može učiniti da profesionalna udruženja pružaju stvarnu, opipljivu vrednost onima koji im pripadaju. Ona postaju institucije za učenje, izvor profesionalnih informacija i savetnici za krizne situacije.

Scroll to Top